Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

pavs · Član od: 06 Jul 2019 Komentari: 178

*, pošto si ti objavio snimak pjesme Divlje Jagode iz kluba Moša Pijade, imam li dozvolu od tebe da ga postavim na YouTube?

strawberrian · Gost

strawberrian · Gost

pavs · Član od: 06 Jul 2019 Komentari: 178

Dekapitator · Član od: 16 Maj 2018 Komentari: 1612 Mjesto: Beograd

edin · Administrator Član od: 13 Jun 2009 Komentari: 8721

Audio koji je * ubacio je sa koncerta u Minhenu ,Okt.1994 i bio sam prisutan.Bootleg koji je na yt sadrzi taj citav koncert kao i psr pjesma snimljenih kasnije.Tih ratnih godina 92-95 sam bio na 10tak koncerata (mislim samo na Njemacku bez ostalo) gdje je bilo puno zanimljivih situacija.Vrlo rijetka situacija je bila na koncertu u blizini Kelna gdje su tad na stejdzu bila 4 pjevaca -Zak,Toni,Tifa,Ceha.
Za taj period (Labud ) je nazalost veliki nedostatak sto dva aktera nisu zeljela ucestvovati u izjavama za knjigu jer ima puno vise da se kaze.Pogotovo sto je to najneaktivje medijsko vrijeme Jagoda tako da se teziste svih prica moze najvise osloniti na Zeleta.
Sto se Cehe tice,on je bio glavni koncertni vokal u jednom djelu 1988 i 1989 kao i 1992-1994 (osim kad tu nije bio neko od gostiju kao Toni itd).Kasnije od 2006 do odlaska iz Jagoda cesto je pjevao kao dodatni vokal.
_________________
POZDRAV SVIM FANOVIMA DIVLJIH JAGODA !!!

edin · Administrator Član od: 13 Jun 2009 Komentari: 8721

1989 je snimljen video koncerta gdje je Ceha glavni vokal.
Te godine je video zapis postojao a dal postoji i danas to ne znam.
Uglavnom ,ako bi se trazilo treba se trazit na 3 adrese.
_________________
POZDRAV SVIM FANOVIMA DIVLJIH JAGODA !!!

Floyd Rose · Član od: 05 Nov 2016 Komentari: 1549 Mjesto: Požarevac

strawberrian · Gost

Dekapitator · Član od: 16 Maj 2018 Komentari: 1612 Mjesto: Beograd

Pored ere sa Alenom koja mi je ubedljivo broj 1 (ne racunajuci eru sa Tifom, koja je trajala jako kratko), najbolja mi je era sa trojkom sa Cehom na vokalu, ima neku magiju, I nadam se da ce se naci taj snimak iz `89, a I kasnije od `92 do `94.

strawberrian · Gost

što, da onda stavim nešto iz tog razdoblja kao zadnji ikad preview?

Dekapitator · Član od: 16 Maj 2018 Komentari: 1612 Mjesto: Beograd

Koliko vidim, ima nas zainteresovanih za to Very Happy

strawberrian · Gost

Ovo je zadnji dio isječka knjige koji će ikad biti prezentiram prije izdavanja same knjige. Nelektoriran je, raw verzija i dao sam vam samo jedan dio vezan uz ovaj album i ovaj period. Ima tu još svega. Želim iskreno mišljenje što vam se čini....

Nije potrebno objašnjavati ljudima koja je poruka albuma 'Labude, kad rata ne bude'. Čak i onaj tko ne zna naziv albuma, a vidi crno bijelu, izgrebenu fotografiju Divljih Jagoda koja gori u vatri, te na vrhu po prvi puta crni logo benda (umjesto tradicionalno crvenog), osjetiti će da iz toga albuma stiže jedna jako sugestivna i bolna poruka umjetnika koji su ljudima pružali osmijeh i ljubav, a sada nemoćno gledaju patnju, krv i smrt. Pokojni Gojko Bijelac napravio je nezaboravnu pjesmu 'Sarajevo, ti i ja' koju je Zlatan Ćehić, (na ovom albumu po prvi puta glavni vokal), otpjevao sugestivno i s boli u glasu i svatko tko ju je u to vrijeme čuo primio je jasnu poruku. Iako se Zele Lipovača u pjesmama oglašava samo gitarom, završetak ove pjesme odsvirao je na način da se svatko tko čuje doslovno vapaj, jecaj ili krik njegove gitare zapita „pa dobro, kakvi smo mi to ljudi kada si ovako brutalan i krvoločan rat, na mjestima na kojima smo donedavno živjeli u miru, možemo dopustiti?“

„Zlatan je bio prirodan izbor, pojašnjava Zele. – Pomalo sam bio već umoran od silnih traženja, audicija, skautiranja i takve stvari počele su me umarati. Toni 1981, Alen 1985, Stevie 1986, Tifa 1988, Džibo 1990, Žak 1992 itd... agonija bi se mogla nastavljat u nedogled. Pet pjevača u sedam godina, a cijelo vrijeme pred nosom imam jednog koji, em što zna pjevati, em odlično svira bas, em dobro izgleda, a jednako tako ima i kvalitete pjevača upravo onakvog kakvog sam htio za idući album. Htio sam nekog tko će moći unijeti neku drugu vrstu emocije za razliku od, recimo, Tife, nekog tko će moći poslati poruku koju ovaj album nosi.“

I doista, bas gitarist preuzima mjesto vokala i bend, nakon deset godina, opet postaje trojka. Poznato od nekud? Ako je funkcioniralo s Alenom, zašto ne bi i sa Ćehom, a ja se pitam, hoće li se dogoditi Déjà vu situacija i s basistom Damjanom Milekovićem, koji u godinama kad je ova knjiga napisana dobiva sve više vokalnih dionica, pa čak i snima videospot.

U tužnim ratnim godinama, kada je jedan život vrijedio nekoliko centi, huškački mediji sa različitih strana pisali su mnoge stvari, pokušavajući steći određene pozicije i povlastice svrstavajući se na neku od strana, dok je za to isto vrijeme jako teško bilo biti glazbenik i umjetnik. Nekako se stjecao dojam kao da rat neće nikad završiti i kao da ti isti ljudi koji su davali kojekakve izjave i pjevali kojekakve pjesme više nikada neće imati potrebu nogom kročiti u neku drugu republiku bivše države, što se vrlo brzo ispostavilo kao njihova velika pogreška. S druge strane, tada trenutni i bivši članovi Divljih Jagoda silno su, sa strane određenih političkih i čak vjerskih grupacija, htjeli biti negdje, čak i protiv svoje volje svrstani, samo da se zadovolji neko imaginarno javno mnijenje i da ih se prikaže onakvima kakve bi ih htjeli određeni ljudi tada vidjeti. Zele je tako u Zagrebu proglašavan fundamentalistom, za Alena se pričalo da je poginuo u ratu kao borac armije BIH, (iako je to bio njegov brat), a u srpskim medijima pisano je kako je u Bihaću na ulaz svog lokala stavio natpis 'zabranjen ulaz za Srbe i pse', iako je on već bio odavno u Zagrebu kada je rat počeo i tako nešto nema veze s istinom. Ipak, u svojim patriotskim pjesmama (koje bi danas najradije zaboravio), iritirao je drugu stranu pjevajući stihove 'Mirno, na desno, s nama je i HVO', u pjesmi 'Šarganovi Jarani'. S druge strane Toni se zalagao za BiH na brojnim humanitarnim koncertima širom Europe, pa je zbog toga dobio i priznanje od bosanske, muslimanske humanitarne organizacije Marhamet, na čemu su mu neki hrvatski mediji zamjerili. Tifa je ostao u Sarajevu i pjevao patriotske pjesme što je također iritiralo drugu stranu. Štoviše on je sam znao dobivati batine s obije strane, ali na kraju se izvukao i otišao u Njemačku. Nasko i Ćeha su nakon 'Magic Love' albuma skupa sa Zeletom ostali u Zagrebu, no shodno razvoju situacije i sve krvoločnijem ratu, planovi za rad benda mijenjali su se iz dana u dan i sve je bilo jako nesigurno. Prvi koji više nije mogao izdržati bio je Nasko, koji je otišao u živjeti Švicarski st. Gallen, no život ga je kasnije odveo u Njemačku. Za to vrijeme svirao je po diskotekama i kavanama uglavnom turbofolk glazbu za iseljenike, dok su Zele i Ćeha ostali u Zagrebu, tek kasnije se zaputivši za Stuttgart odakle su Jagode djelovale i svirali su, među ostalim, brojne humanitarne koncerte. Žak je, kako je ranije naveo, također izabrao put daleko od rata i svih stvari vezanih uz to što rat nosi, odabravši život izvan Hrvatske, no ovog puta bez planova za nastavak radove s Divljim Jagodama.

Ćeha je u radio intervjuu Želimiru Altarcu Čičku rekao kako se početkom devedesetih odlučio ostati u Jagodama samo iz razloga što se u bend vratio i Nasko i da je bio sretan što je dobio priliku da se i vokalno izrazi. Jako je ponosan na pjesmu 'Sarajevo ti i ja' koju je snimio u svibnju 1992 i na način kako ju je interpretirao. Tog cijelog razdoblja između 1992 i 1995 sjeća se pomalo košmarno, jer se odvijalo na relaciji Njemačka, Švicarska i na raznoraznim koncertima po kojekakvim čudnim mjestima, tako da je, po vlastitom kazivanju, u jednom trenutku tijekom 1995 emocionalno puko, što je podrazumijevalo odlazak iz benda, povlačenje od svega i neku vrst resetiranja i prilagodbe novom vremenu koje je dolazilo. Informatizacija i digitalizacija su sve više uzimali daha i nametali se u svim sferama života, pogotovo u glazbenoj i video produkciji, a Ćeha je to vrijeme iskoristio da se što više educira na tom polju, pošto se sve više počeo baviti filmskom glazbom i općenito studijskim radom. Nasko, pak, nije vidio ništa loše u tome da se nakon neslužbene titule jednog od najcjenjenijih rock bubnjara okuša i na polju narodne glazbe, kasnije čak i turbofolka. Smatrao je da on zna tko je i što je i koliko vrijedi, a muziku nije dijelio na žanrove, nego na skup različitih nota i njihovu slobodnu interpretaciju. Izjavio je kako je muzika jedina stvar koju zna raditi i da slomi ruku da ne zna kako bi preživio. U intervjuu za portal stav.ba, jednom od rijetkih koje je dao u svojoj karijeri, novinaru Nadimu Hasiću pojasnio je kako su, kada je svirao za pjevače narodne glazbe, oni od njega tražili da svira jednako snažno i energično kao što je svirao u Jagodama.

“Svirao sam s dvojicom ‘narodnjaka’ koji su u vrijeme svojih najvećih uspjeha od mene tražili da sviram čvrsto. U to je vrijeme Halid Muslimović bio planetarna zvijezda i svirao sam mu pet albuma koji su dosegli milijunske tiraže. On je od mene tražio da sviram kao bubnjar Divljih Jagoda. S Harisom Džinovićem sam, također, snimao ploču. Zahtjevan je čovjek, poznaje muziku i dugo smo radili zajedno. Nisam ja Nijemac, znam odakle dolazim i osjetim sevdah. Svirao sam i s hafizima tradicionalne ilahije na tvrđi način, ali prilagodljiv za uho. Stvar je jednostavna. Ili si svirač ili nisi.“

I doista, na Zeletov poziv Nasko je kasnije, nakon rata sudjelovao u projektu islamske duhovne glazbe 'Tri Hafiza', dok je Zele svoj obol dao i u bendu Glasnici Nade, takozvanom 'White metal' iliti 'Christian Metal' bendu kojeg su pokrenuli braća Anto i Jadranko Bobaš. Don Anto Bobaš dobio je ideju za osnivanjem benda kada je vidio sve veći pokret takve glazbe u svijetu predvođen mega popularnom grupom Stryper. Glasnici Nade ime izabrali prema jednoj od molitava sv. Dominiku, u kojoj se spominje da je on bio 'glasnik goleme nade', u čemu su se tvorci prepoznali. Band su osnovali 1991 godine i njihova pojava na glazbenoj sceni bila je svojevrsno iznenađenje: svećenici glazbenici koji sviraju metal, svećenik koji je oslikao omot albuma, a izdavač je dominikanska izdavačka kuća. Za vrijeme rata Glasnici nade organizirali su i pokrenuli veliki koncert 'Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu' koji se održao na Uskrsni ponedjeljak 1994 u velikoj dvorani Doma sportova u Zagrebu, a na njemu su uz bendove Atomsko Sklonište, Hard Time, Anasthesia, Legija, Film, Drugi Način, Psihomodo Pop, Maxmett i mnoge druge, jedan od svojih najboljih koncerata odsvirali i Divlje Jagode. Taj nastup još se uvijek može pronaći na nekoliko YouTube kanala. Zele je razvio ogromno prijateljstvo sa svećenikom Antom Bobašem, koje traje i dan danas. Glasnici nade do sad su snimili šest studijskih albuma u izdanju Dominikanske naklade 'Istina', Hrvatske dominikanske provincije u Zagreb

Pišem sve ovo (o projektima vezanim i uz islamsku i kršćansku duhovnu glazbu) upravo zbog toga jer su se tijekom rata ljudi poput Zeleta sa strane određenih ljudi i političkih struja silom pokušali ugurati u neke okvire i mnogima nije bilo jasno kako se netko ne može svrstati ni na jednu zaraćenu stranu i kako svojim instrumentom, moćnim oružjem koliko god može i dokle god može zaziva ljubav i mir. Osim spomenutih projekata Zele je često s Jagodama, još od sredine osamdesetih svirao hebrejsku narodnu skladbu 'Hava Nagila', čije ime u prijevodu znači 'Veselimo se'. Ta pjesma je u narodu obično korištena za razne proslave. Melodija pjesme starija je od teksta i vjerojatno je napisana 1918 godine, a sam tekst ponavlja riječi 'veselimo se, budimo sretni, pjevajmo i budimo sretni, probudite se braćo sa srećom u srcu.' Na koncertima Jagoda se mogla čuti i skladba, odnosno muzički žanr 'Čoček', koji se raširio zemljama Balkana u ranom devetnaestom stoljeću. Mnogi romski brass sastavi imaju Čoček kao neizostavni dio repertoara. Čoček žanr dolazi još iz otomanskih vojnih orkestara, koji su u ono vrijeme bili raspoređeni širom regije, ponajviše po Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji i Rumunjskoj, što je kasnije dovelo do segmentacije i čitavog niza etničkih pod stilova u Čočeku. Prenošen generacijama, sačuvan najviše sa strane Romskih manjina Čoček je najviše izvođen na seoskim vjenčanjima i banketima. Jako je popularan među Muslimanskom, Romskom i posebice Albanskom populacijom na Kosovu, Južnoj Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Krasi ga ovom podneblju specifičan i jako zahtjevan ritam2-2-2-3 i 2-2-3-2, od čega se ovaj potonji ponekad zove 'ciganski 9'. Romski glazbenici s područja bivše Jugoslavije razvili su i specijalnu formu koja uključuje varijacije ritma u 4-4 i 7-8, a u izvedbi Divljih Jagoda, odnosno Zeletovoj interpretaciji vidi se kako on osjeća tu glazbu, jer nikako drugačiji te melodije se ne bi ni mogle izvesti. Zeletu zbog svih tih žanrovskih upliva, koji su uključivali melodije sa svim područja bivše države, nitko nije mogao zamjeriti, jer on je svojim gitarskim melodijama bez i jedne riječi nadilazio sve granice i širio internacionalnu poruku mira.

Divlje Jagode se, snimivši i izdavši album 'Labude, kad rata ne bude', kao ni tijekom svoje čitave karijere, nisu stavili na ičiju stranu, već su napravili ljubavni album i album protiv rata, album koji je ljudima tako mnogo trebao u ona vremena. Album koji se neće dodvoravati nikom, zazivati ništa, koji neće huškati, prizivati i slaviti pobjede, već album kojemu će jedina i univerzalna vodilja biti jedinstvena i nesalomljiva ljubav. Upravo takav album protiv rata, mržnje, boli i patnje bio je najpotrebniji u tim trenucima i svi mi, fanovi, upijali smo ga poput spužve. Sjećam se, kao sedamnaestogodišnji mladić, koji je tek završavao srednju školu, a itekako okusio sve strahote rata u svojem rodnom Zadru, poruka benda Divlje Jagode bila je nešto, što se svima nama fanovima i svima koji su to čuli, učinilo poput melema koji je brisao sve ono negativno što smo tijekom naše mladosti iskusili. U vrijeme kada smo bili najranjiviji i najpodložniji utjecajima, iz televizije i radija su nam tutnjali stihovi 'Naš horizont je front', 'al' i sa druge strane se čuo krik, jer i mi pucamo u njih', 'pustit ću ti metak prvi, vi pucate uvijek prvi, drugi će me promašiti, trećim ću te pogoditi' i slično, a upravo onih nekoliko izvođača koji su pisali stihove s univerzalnom porukom mira kao 'Dosta je rata, ja dižem svoj glas, svijetu da čuje molitvu svih nas' ili u ovom slučaju 'Ne diraj mog labuda, svijetu zla on ne pripada, ne prljaj sjaj bisera, krvavim svojim rukama' dali su nam upravo ono što smo svi trebali; nadu da je na ovom svijetu ostalo još uvijek dovoljno normalnih ljudi koji imaju i želju i snagu i moć da nadvladaju svo zlo koje se nadvilo nad nas i sagrade neki ljepši i bolji svijet iznova. Meni su osobno Divlje Jagode pobudile upravo takvu nadu i zahvaljujući njihovoj muzici kao klinac nadišao sam svijet mržnje i bezrazložnih separacija.

Cijeli ovaj album sniman je u takvom tonu, a naslovna pjesma, u kojoj Zele u muzičkom smislu koketira i sa neofolkom, te pjesma 'Ljubav može sve' poslale su jasnu poruku mira i poruku da je pogrešno zauzimati ikakvu stranu i ratovati, nego da je potrebno bez obzira na boju kože, zastave i stranu granice sa koje stojiš, širiti ljubav, koja može sve, a ona je temelj za novi, bolji svijet. U tom smislu zadnji stih pjesme 'Sarajevo ti i ja', gdje se odašilje važna poruka 'moramo iz pepela', sugerira kako ne treba stati na smrti, ne treba se vječno mrziti ili oplakivati, već jedan grad (a odnosi se na sve gradove i države svijeta), sa svim tim različitim ljudima po vjeri, krvi, podrijetlu i svemu ostalom što dijeli ljude, mora se ponovno dići iz pepela kako bi se učilo na pogreškama i izgradilo neki bolji svijet… Pjesma 'Sarajevo, ti i ja' originalno je izdana na kompilacijskoj kazeti istoga imena iz 1993., koju je izdala kuća Croatiaton, da bi ubrzo kasnije bila dio albuma 'Labude, kad rata ne bude'. Važno je spomenuti i svojevrsnu band aid pjesmu 'Mojoj dragoj BiH' koja je bila namijenjena svim narodima koji vole tu zemlju, svim religijama i svim ljudima dobre volje, što govori i sam tekst pjesme, te izuzetno moćan i znakovit video (koji se može pronaći na YouTube) u kojem Zele svira jednu od najboljih solo dionica cjelokupne muzičke karijere.

„Kad je krenuo rat, ja sam u Sarajevu izgubio sve što sam imao i ostao sam sâm, praktički jedino sa svojim gitarama. Nikad nisam htio nositi pušku u rukama i dijeliti ljude. Ove pjesme na albumu moja su i naša poruka svima do kojih će poruka doprijeti. Osim naših pjesama kojima smo ljudima davali nadu u bolje sutra i brojnih humanitarnih koncerata kojima smo od srca pomagali tada najpotrebitije, ja ne znam što smo više mogli dati. Divlje Jagode uvijek su bili bend veći od svih granica, pa tako i teritorijalnih“ - rekao je Zele, prisjećajući se tih tužnih trenutaka. „Kada sam, nakon što je sukob u Sarajevu eskalirao otišao u Zagreb, ja sam doista vjerovao da je to samo trenutačno i da će to ludilo brzo stati. Međutim, potrajalo je, pa smo Nasko, Ćeha i ja odlučili otići u Njemačku, a kada sam nakon nekog vremena provedenog tamo uvidio da će naš boravak potrajati i dulje nego sam vjerovao, odlučio sam da ću tamo i snimiti album. Imali smo niz koncerata uglavnom u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, uključujući i šest, sedam koncerata u Hrvatskoj.“

Upravo u tom trenutku, ja kao autor ove knjige upoznao sam po prvi put Zeleta, organiziravši koncert Divljih Jagoda na ljeto 1994., kao osamnaestogodišnji, mladi fan u svom rodnom mjestu Kali na otoku Ugljanu. Ni sam ne znam što me na to natjeralo i kako sam uopće u tim čudnim vremenima uspio doći do njih, jer u Hrvatskoj gotovo da i nisu bili prisutni. Informacije koje smo imali tada bile su slabe i neprovjerene, a jedini kontakt koji sam uspio pronaći bio je telefonski broj Zeletovog brata Senada na kompilacijskoj kazeti 'Sarajevo, ti i ja'. Tih godina Senad je djelomično pomagao bendu kao manager.

Kako je na omotu te kompilacijske kazete bila isprana crno bijela fotografija Zeleta s gitarom, ja sam nekako u glavi očekivao punokrvni bend, pogotovo nakon albuma 'Magic Love', a upravo zbog nedostatka informacija u ono vrijeme i sâm sam se nemalo iznenadio kada su u moje malo otočko mjesto došla tri člana benda; Zele, Nasko i Ćeha. Očekujući petoricu na pozornici pomislio sam 'kako li će ovaj koncert izgledati i hoće li publika biti zadovoljna?' Međutim, svjedočio sam jednom od njihovih najboljih koncerata, a pogledao sam ih sigurno oko stotinu. Divlje Jagode briljirale su u svim postavama i uvijek su davale svoj maksimum. Tako je bilo i u ovom slučaju. Ćeha je vrhunski pjevao, Nasko je bio zvijer za bubnjem, a Zele, u nedostatku ritam gitare i klavijatura koje bi ga pokrivale, za vrijeme solo dionica, cijedio je iz sebe i ono što je graničilo s nemogućim, skinut gol do pasa. Ako do tad nisam bio 'die hard' fan, od tad sam itekako postao. Iste godine u Zadru organizirao sam solo nastup Alena Islamovića. Iz današnje perspektive gledajući, to je malo čudno za čuti, ali koncert je bio rangiran kao događaj visokog rizika, jer u ono vrijeme, dok je rat još trajao, nije baš bilo svejedno hoće li ti netko doći u grad i pjevati 'Đurđevdan', pošto se ta pjesma bezrazložno smatrala huškačkom. Što je najbolje, Alen tu pjesmu nije ni imao namjeru pjevati, znajući da bi time mogao izazvati incident u još uvijek ratom izranjavanom Zadru, no na kraju posjetitelji su ga jednostavno nagovorili na to i obećali da neće biti skandala. Još uvijek mlad i zelen, kao fan kojemu je samo bilo važno da vidi svoje legendarne idole, upitao sam ga o mogućem reunionu Jagoda, o kojemu se još, dvadeset i pet godina nakon toga priča, a on mi je već tada rekao da bi vrlo rado volio ponovno kročiti na pozornicu s Lipovačom i nastaviti ono što su sredinom osamdesetih prekinuli. Postoji fotografija s tog eventa u kojoj s Alenom poziram u Majici Jagoda sa Zeletom na slici i nije imao ništa protiv da se fotografira na taj način. Ipak, mnoge su se stvari u međuvremenu izdogađale i (vrijeme je pokazalo) bilo je i više nego prerano da se o takvim stvarima uopće i pomisli. Alen je otišao svojim putem, a Zele, Nasko i Ćeha svojim i pitanje je hoće li proslavljena četvorka više ikada kročiti na istu pozornicu skupa.

Zele mi je pojasnio kako se odlučio izdati album u Njemačkoj, jer se početkom devedesetih i raspadom ili preoblikovanjem velikih izdavačkih divova kao Diskoton i Jugoton počela pojavljivati potreba za isporukom velikog broja nove, ali i stare glazbe, a kako robusna proizvodnja vinila više nije bila preduvjet za biti diskograf, izdavanja na audio kazetama i CD-ima mogla su se mnogo lakše i brže izrađivati, što su neki ljudi sa smislom za poduzetništvo iskoristili. Dok je u Hrvatskoj i Bosni u tijeku bio rat, poslovno potkovani iseljenici krenuli su u izdavačko poduzetništvo. Zele mi je, osvrnuvši se na to, u šali prokomentirao „Ljudi su shvatili da im je isplativije pokrenuti izdavačku kuću, nego otvoriti kafanu“, pogotovo jer je pojam 'copyright' iliti autorska prava u ratnom košmaru i preoblikovanju glazbene industrije bio ignoriran i podosta zanemaren. Javile su se tu firme In Takt Records, Nimfa Sound i Croatiaton, koje su devedesetih godina uglavnom surađivale s Divljim Jagodama. Tako je i album 'Labude, kad rata ne bude' imao dva različita omota i samo bolje upućeniji fanovi mogli su znati te informacije, jer je Internet komunikacija tek bila u povojima, a u to vrijeme informacije su jako teško kolale, pošto Divljih Jagoda gotovo da i nije bilo u medijima.

Videospot 'Ljubav može sve' u kojemu Zele i Ćeha samo hodaju i pjevaju/sviraju zelenim perivojima jednostavan je, a jako rječit, a zanimljivo je i pripomenuti kako je glazba u video spotu različita od glazbe na albumu i djeluje kao malo bolji demo koji je predstavljao nadolazeći album. Divlje Jagode su tu pjesmu svirali uživo već na ljeto 1993, iako je album izašao početkom 1994. Također, kako sam ranije naveo, Zele, Toni i Ćeha sudjelovali su u band aid pjesmi 'Mojoj dragoj BiH'. Zanimljivo je i znakovito je da u videospotu Zele nosi jednaki outfit kao u videospotu 'Maida'.

Na ovom albumu Toni Janković se prvi put nakon albuma 'Stakleni hotel' pojavio kao gost na vokalu, u pjesmi 'Na tvojim usnama', dok je Enes Omerčajić odlično odsvirao klavijature na cijelom albumu. Album sniman u studiju Intakt u gradu GelsenKirchen tijekom 1993. Snimao je Denis Mujažić Denyken, dok su kao producenti navedeni i Zele i Denyken. Fotografiju i dizajn omota potpisuje Darko Papić, a svu muziku na albumu komponirao je Zele Lipovača. Osim Gojka Bjelca i Tonija Jankovića tekstove su pisali i Fahrudin Pecikoza, te Fikret Kurtović, koji je na ovom albumu napisao čak šest pjesama, uključujući i pjesmu 'Zvijezda sjevera', koja je gotovo pa odmah postala instant hit i balada koja je obilježila devedesete. Ono što su 'Jedina moja' i 'Krivo je more' za osamdesete, 'Marija' za dvije tisućite, 'Zvijezda sjevera' definitivno je za devedesete. Zlatan Ćehić pokazao se kao izvrstan vokal za sjetne balade i samo s ovim jednim albumom stekao je mnogo poklonika. Pjesme 'Zbog tebe draga', 'Ljubav može sve', 'Što mi radiš to' i 'Rospija' često su se vrtjele, a Divlje Jagode su njime pokazali da su živi i da namjeravaju i dalje raditi. Imao sam ih priliku gledati u tom razdoblju i smatram to svojevrsnom privilegijom. U periodu 1993/1994 dečki su odsvirali oko 150 koncerata, što je količina slična osamdesetima. U to vrijeme Divlje Jagode jedva da su punili 20 godina postojanja, no već su iza sebe imali toliko pjesama da je bilo sasvim izvjesno kako će ih se pamtiti i za sto vjekova.

Dekapitator · Član od: 16 Maj 2018 Komentari: 1612 Mjesto: Beograd

Vrhunski !

Jako zanimljiva prica, pogotovo mi se svidja sto je protkana licnim emocijama koje su u kontekstu tog vremena i tih dogadjaja ciste i zdrave.

Floyd Rose · Član od: 05 Nov 2016 Komentari: 1549 Mjesto: Požarevac

*, hvala za isečak. Ne znam šta bih mogao da napišem, pun sam utisaka. Dobro je što tadašnja postava Jagoda nije upala u nacionalističku kaljugu, za razliku od nekih drugih muzičara i grupa (neke si već pomenuo). Posle tih nesrećnih godina, oni su ostali normalni ljudi kojima nije problem bilo gde da gostuju i sviraju i na tome im skidam kapu, što se kaže. Pesme "Labude kad rata ne bude" i "Sarajevo ti i ja" su predivne i moćne, a kao što si i sam napisao, ovim albumom se šalju poruke mira i ljubavi. Što se tiče ovih prostora, sigurno je to jedan od najemotivnijih albuma ikad snimljenih.

pavs · Član od: 06 Jul 2019 Komentari: 178

*, nemam riječi.... Svaka čast! Very Happy

Čitajući tekst, najviše sam se zakačio na djelu kad si pitao Alena za reunion..
Čovječe, šteta što nije došlo do toga...

strawberrian · Gost

mam tu sliku s njim, probat ću je naći danas.

edin · Administrator Član od: 13 Jun 2009 Komentari: 8721

* tekst je super Very Happy

Kao svaki do sad procitani na forumu i privatno. Najdobronamjernije zelim skrenuti paznju na par greski i nelogicnosti.
Sad cu samo napisati jednu grasku ( jer nemam vremane za duze pisanje...ostalo u drugom javljanju.

Naveo si da je po prvi put uveden crni logo na albumu Labude.
Nije bas tako. Album za njemacko a i hrvatsko izdanje ( kao cak i peirat izdanje) je sadrzavao iskljucivo orginalnu boju logo-a ,znaci CRVENU . Tek 2006 u izdanju box seta Cro.Rec je za album Labude koristila crni logo.

Htio sam ovim reci da u svakom tekstu ima slicnih manjih ili vecih gresaka ( cak i nekih stvari sa kojima se ne bi slozio) a ti si me nedavno ,,napao" za obrazlozenjem da bi ja tebi ,,popravljao knjigu ,mijenjao tekst itd. Nista od toga nije nit bi bilo zlonamjerno sa moje strane vec moj cilj i zelja je bila i uvijek je da kad se radi o ovakom ozbiljnom poduhvatu kao sto je knjiga ne dodje ni do jedne greskice a pogotovo ne krupne greske. Nadam se da me razumjes.
Drago mi je da je do knjige uopste doslo, sve cestitke sa moje strane i drzim ti fige da do finalnog datuma i izdanja sve prodje bez problema i da knjiga izadje onakva kakvu si je ti u potpunosti zamislio i zacrtao. ROCK ON ! Smile

_________________
POZDRAV SVIM FANOVIMA DIVLJIH JAGODA !!!

Zagor · Član od: 06 Dec 2010 Komentari: 700

Jako lep tekst. Ja sam postao Cehin veliki fan nakon sto sam cuo pesme Sejla i Ciganka sa koncerta Bijeli put. Po meni je ceo album masterpeice i zao mi je sto Nasko i Ceha ne daju svoj glas u knjizi.

Dekapitator · Član od: 16 Maj 2018 Komentari: 1612 Mjesto: Beograd

strawberrian · Gost

strawberrian · Gost

strawberrian · Gost

Branko · Član od: 05 Jul 2011 Komentari: 581

Zlatan Čehić ili Zlatan Ćehić?

Na prvim originalnim izdanjima albuma "Vatra", "Konji", "Labuda kad rata ne bude", potpisan je kao Čehić, a na singlu "Piramida" i albumu "Biodinamička ljubav" je Ćehić.

Šta je pravilno?

Dekapitator · Član od: 16 Maj 2018 Komentari: 1612 Mjesto: Beograd

Na njegovoj stranici pise Ćehić.

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli

Domene | Spletno gostovanje | Reseller gostovanje | EMAIL gostovanje
SSL certifikati | Spletne aplikacije na klik | Brezplačna spletna stran (Website Builder) | WordPress gostovanje
Spletne strani, brezplačna izdelava in namestitev | Poceni letalske karte | Letalske karte | Poceni hoteli